I u vrijeme drugova i drugarstva bilo je gospode....
Pamtimo Gaudeamus, izreke i pojavu
Teško je u jednoj rečenici objasniti i opisati zašto je profesor Nakić bio tako omiljen i ostao zapamćen.
Najmanji njegove tajne je impozantna pojava. 196 cm i 10 kg su sigurno učinile da bude lakše vidljiv, ali zapamćen je prije svega po ponašanju, laganom koraku i
osmijehu. Po poštovanju koje je uvijek pokazivao prema drugim. Po naklonu i dizanju šešira čak i učenicima koji su ga pozdravljali.
Stabilno, staloženo, rutinski i bez promjena
Već je rečeno da su časovi profesora sadržavali šablon.
Redari! Ko je odsutan?
Danas obrađujemo...
Gramatika...
Istorijske zanimljivosti...
Sentence i poslovice...
Provjera znanja...
Sve po unaprijued jasno i bogami glasno definisanim pravilima.
Staromodno i efikasno
Danas se ovakve metode
ex cathedra glasnog predavanja i ponavljanja čine staromodnim.
Možda su staromodne, ali su provjereno efikasne, bar u smislu trajnog memorisanje.
Možda je memorija suvišna, samo ne znam kakva je inteligencija moguća ako nam za sve treba Google.
Podsjetnik za odlične đake
(A ja baš i nisam bio...)
Da bi učenici lakše naučili sve latinske priloge, profesor Nakić ih je tako svrstavao u redove da su se mogli deklamovati kao
pjesma, i nema gimnazijalca koji to nije naučio!
Ja ih ne pamtim, ali sjećam se takvih deklaracija, pa sam kao ih pronašao i evo kako glase:
ante, apud, ad, adverzum,
circum, cirka, citra, cis,
erga, contra, enter, ekstra,
infra, intra, juksta, ob,
penes, pones, post i preter,
prope, proper, per, secundum,
supra,verzus, ultra, trans!
to je to! Valjda... Ne znam
Ali zato većina pamtimo:
Nom. hic haec hoc
Gen. huius huius huius
Ova deklinacije je bila opštepoznata kao pijana deklinacija, a mene i danas asocira na Supehika.
A dalje, pa dalje pamte odlični đaci, a ja neću da tržim na webu.
Sine lingua Latina
U svim rječnicima svih đaka koji su kod profesora učili latinski nalazila se izreka Sine lingua Latina nullum inteligentia.
Bez ikakve stvarne potrebe izreka se ponavljala i u većini lekcija.
To ponavljanje je bilo istovremeno i rizično i profitabilno. Profitabilo, jer je profesor volio tu izreku, a rizično, jer kad bi primjetio da se ponavlja to bi
gromoglasno objavio:
BESPOTREBNO PONAVLJANJE. Preeevaraa!!! NA MJESTO JEDAN!
Sine lingua 2
Lukaviji i bolji đaci su umjesto opštepoznate izreke koja kaže da nema inteligencije bez latinskog koristili nešto rjeđu:
Non est medicina sine lingua Latina
Ova izreka bi još više obradovala profesora, koji ju je obično komentarisao: Ne samo mediceine, već ni prava, ni biologije..., pa bi obično sam gromoglasno dodao:
Sine lingua Latina nullum inteligentia, sa grlenim i naglašenim h u riječi intelihentia, koje i danas pamte svi njegovi đaci,
valjda je tako pravilno.
Jedini očuvani snimak Gaudeamusa pod direigentskom palicom profesora Nakića
Kliknite na sliku, ako želite da se podsjetite...
Snimak je iz 1991. kada je Ivo bio u zasluženoj penziji, ali je bio pozvan (kao i od svih generacija ranije) da diriguje Gaudeamus. Nažalost to mu je
bio posljednji javni nastup.
Memento
Memento je izvorno riječ iz latinskog jezika, a znači "sjetiti se".
Kao dio omaža profesoru Nakiću priložiću nekoliko latinskih poslovica.
Prof. Nakić je veoma cijenio Cezara, Seneku i Cicerona.
Cezar:
Veni, vidi, vici!(Dođoh,vidjeh,pobijedih!)
Alea iacta est!(Kocka je bacena!)
Libenter homines id,quod volunt,credunt(Ljudi rado vjeruju u ono što žele)
Seneka
Confessio conscientiae vox est. (Priznanje je glas savjesti)
Immodica ira gignit insaniam. (Neumjeren gnjev rađa ludilo)
Imperare sibi maximum imperium est. (Zapovijedati sebi najveća je vlast)
Ciceron
Historia est testis temporum,lux veritatis,vita memoriae,magistra vitae,nuntia vetustatis. (Istorija je svjedok vremena,svjetlost istine, život uspomene,
učiteljica zivota, vjesnica prošlosti).
O,tempora!O,mores!( O,(kakva) vremena! O,običaji!)
Est verus amicus tamquam alter idem. (Pravi prijatelj kao drugo JA)
Mel in ore,fel in corde - U ustima med,na srcu jed.
Omne principium difficile-Svaki početak je težak.
Omnia mea mecum porto. – Sve svoje sa sobom nosim.
Ars poetica – Pjesnička umjetnost.
Cum grano salis – Sa zrnom soli (tj. ne sasvim ozbiljno)
Verba volant, scripta manent. – Riječi lete, zapisi ostaju.(Pametan piše a budala pamti)
Quod licet Iovi, non licet bovi. - Što je dopušteno Jupiteru, nije dopušteno volu
Potius sero quam numquam – Bolje ikad nego nikad
Cui bono? – U čiju korist?
Res, non verba. – Djela, ne riječi!
Ave, Caesar, morituri te salutant! – Zdravo, care, pozdravljaju te umirūćī!
Citius, altius, fortius! – Brže, više, jače! (A profesor bi cijeni i ako bi dodali glasno i glasnije od od onog jače što je bilo garadirano:
Koristi se kao olimpijsko geslo)
Carpe diem! – Zgrabi dan! a ne pamtim, ali pričaju da je profesor davao peticu ko bi odgovor proširi, naravno glasno i gledajući profesora u oči:
Bukvalno zgrabi, iskoristi a značenje bi joj bilo:
Što možeš učiniti danas, ne ostavljaj za sutra, sutra može biti kasno.
Sutra stvarno može biti kasno.
Ave profesore!