I u vrijeme drugova i drugarstva bilo je gospode....

Homo Magnus: Profesor Ivo Nakić

Veliki čovjek: Profesor Ivo Nakić

Malo zlobe i puno respekta

Impozantna pojava profesora uzrokovala je da se o njemu priča i pretjeruje.
Čaršija i provincija znala je biti i pomalo zlobna.
Tako se o njegovim cipelama br 50 pričalo kao o pokretnim čamcima. Navodno ga je da je jedan ovdašnji obućar, kod koga je došao da se "cipele potumpaju", uputio kod komšije stolara. Problem, ili vic bio je u tome što je stolar bio specijalista za izradu dajaka.
Slično je bilo i sa pantalonama. Neobična građa daleko izvan svih konfekcijskih brojeva, imala je za posljedicu obaveznu doradu profesorovih hlača.
Navodno je krojač tražio za umetak i doradu, više od cijena hlača i to samo ako je model za plitku vodu.
Komentare redovnog, kratkog šišanja i ekstremne, jež frizure preskočićemo.

Zaboravni profesor i gospodin

Kao i za sve starije profesore, postoji niz anegdota vezanih za dekoncentraciju i zaboravnost.
Teško je sad razdvojiti legendu od predavačke rasijanosti (poneko tvrdi da je to posebna bolest). Navešćemo neke bisere:
I u Evropi ima ljudi koji nisu uvijek pri čistoj svijesti.
Karlo IV je umro 1378. godine, ali to nije bio Karlo IV već Karlo V i nije 1378. godine nego 1458. godine.
Austrija je planinska zemlja i tamo snijeg pada tokom cijele sezone, ali u brfovitoj Škotskoj klima počinje tek u oktobru.
Sa tri smrtne i trideset težih rana koje bi preživio pade Cezar na Pompejevu statuu mrtav, tako da je jednom rukom podigao svoj ogrtač preko glave, a drugom je vikao za pomoć.

Šta džentlmen prešućuje

BB Pošto je živio kao samac (i dugo u ljubavnoj vezi sa jednom takođe zanimljivom gospođom iz ulice Avde Karabegovića, sada Simeuna Đaka) o profesoru Nakiću i njegovom ljubavnom životu su kružile različite pričice. Navodno je u mladosti bio i veliki ljubavnik.
Tako je na nepoznat način nastala legenda da je on otac Brižit Bardo. Navodno je njezina majka (takođe dio Pariškog džet seta i aristokratije) bančila u Parizu u isto vrijeme kad je i mlađahni Ivo usavršavao i brusio francuski. Navodno, ne samo jezik. A sa svojom građom i violentšću vjerovatno i sasvim moguće bio je primjećen ne samo u Luvru već i na Pigalu.
Znatiželjni đaci znali su u foajeu Pozorišta pokušati oraspoložiti profesora:
Profesore da li je istina ono što se priča o Vama i Brižitki i je li joj majka stvarno bila ljepša od nje?
Profesor se obavezno šeretski osmahivao i gromoglasmo odgovarao:
Pravi džentlmen nikada ne priča o svojim vezama sa udatim ženama.

Još malo Pariza

Profesore da li je istina da ste nokautirali Karpentijea?
Profesor se opet šeretski osmahivao, ali sad bi stisnuo pesnicu i zauzeo gard.
Karpentje, Karpentje, odličan bokser, ali nije moja kategorija, ja sam ranije bio nešto lakši, ali uvijek teška. A Karpentje, on je bio srednja.

Još malo Pariza, ali manje šaljivo

Prepričaću sjećanje Ozrena Tinića, jednog od đaka...
Možda bi bilo dobro da Vam ukratko ispričam i jedno profesorovo putovanje u Pariz. Elem, bilo je to sredinom 80-ih. Sjetio ga se njegov nekadašnji učenik, g. B. V. biznismen koji je zadržao dušu, mada je jedan jačih igrača na tržistu nafte. Poslao je po svog profesora svoj avion, na Orliju ga je, na pisti, dočekao rols... Hotel Žorž senk... Krojači, obućari... Sve po mjeri. Upoznavanje sa Joan Collins... Bilo je to nezaboravno putovanje za našeg profesora, kojeg se uvijek rado sjećao.
Da li je stvarno bilo tako ne znam, ali znate: O čemu se priča ili je bilo ili će biti:
Profesore zaslužio si i Džordža petog i borsalino.

Respekt prema znanju

Sjećanje na znanje profesora
Ova sjećanja je iznio na mreži jedan njegov bivši đak (Muderiz) i prenosim ih onako kako se on sjeća:
Znali smo dugo pričati naročito o rimskim historičarima, pjesnicima i filosofima. Od historičara je naročito cijenio Tacita i Cezara; od pjesnika Vergilija, Lukrecija i Ovidija, a od filosofa: Seneku, Aurelija i Cicerona.
Pošto me je uvijek interesovala etimologija (još od osnov. šk.),ja sam ga (profesora Nakića) jednom prilikom pitao zašto su 2 poglavara Rimske Republike-KONZULI dobili ime. On mi je objasnio da ima jedno mišljenje da je to ime uzeti iz rimske mitologije po glavno rimskom bogu poljoprivrede Consusu, zaštitniku žita. Možda je njegovo ime uzeto od Etriscana. Tome bogu bio je posvece festival Consulia dicta a Consus (21.augusta), kada su bile organizovane trke konja. Takodjer,prof. Nakic mi je predlozio da procitam od Plutarha biografiju o Romulu,legendarnom prvom kralju Rima,u kojoj je opširno opisano sve o bogu Consusu.
Zahvaljujući prof. I. Nakiću doznao sam mnogo više o Johanu Auer-u, nekada čuvenom bečkom historičaru i profesoru latiskog jezika i historije u Akademskoj Gimnaziji u Beču. Prof.Auer je umro 1889.god. Prof.Nakić je pričao o ovom prof. sa pijetetom zato što je on bio dobar poznavalac rimske civilizacije.
Moj prof. filosofije i psihologije sa VPS-a dr. Anđelko Habazin (1924-1979), odlični znalac starogrč. i lat. jezika, veoma je cijenio prof Nakića. Meni je jednom prilikom rekao: "Prof I .Nakic najbolje zna latinski jezik u BLuci kao što prof. Miloš Đuric zna najbolje starogrcki u Beogradu".
Drugi pu smo imali dug razgovor u Gradskom parku, i to o vrlo interesantnoj naučnoj i filosofskoj temi: Zašto je palo Zapadno Rim. Carstvo? O uzrocima pada Z.R. Carstva ima mnogo teorija. Najviše smo diskutirali o najnovijim dvjema teorijama: prof.historije M.Finleja sa Kembridža i američkog liječnika iz Santa Monike (Kalifornija)- dr. S. C. Dzilfilejna koji je iznio potpuno novo objašnjenje rimske dekadanse...koje nije zasnovano samo na filosofiji historije, nego i na naukama kao što su toksikologija, statistika, arheologija i na dokazima koje daje analiza starih kostiju, rimskih kuharskih recepata i njihovih lonaca premazanih olovom.