I u vrijeme drugova i drugarstva bilo je gospode...
Lažna i varljiva sjećanja
Tabula rasa
Kao i kod svega drugog, profesor Nakić je imao nekoliko pravila za redare i tablu. Prije početka časa redar je imao obavezu da obriše (i to mokrom spužvom) tablu. U protivnom bi uz gromoglsano: Reeedari ne vrrše dužnost!!! bivali bi upisani u dnevnik.Izuzetak je bila mogućnost da se na tabli napiše latinska poslovica, koja se ne nalazi u udžbeniku. Ako je poslovica bila ispravno napisana i zanimljiva autor bi dobijao 5. U protivnom autor bi bio korigovan i pitan. Pamtim samo nekoliko pokušaja dobijanja petice na ovaj način. Ali zato postoje mnogobrojne anegdote o porukama koje su dočekale profesora.
Navešću dvije, koje su se najčešće pričale, a i njih komentarisati: Cum grano salis...
Ko je kome protjerao?
Ego tibi proteram de bello.Nepravilna deklinacija u oba roda
Ivo Nak maskulinum ebe Hiki femininum.Kao aluzija na profesoricu Hikmetu.
Ko će i kako će ko koga
U kasnijim godinama (negdje poslije šezdesetih) profesor Nakić je bio podosta gluh i to više na lijevo uho (ili na desno ko će sad da bude siguran). Đaci su to znali i koristili ne da šapću, već da poluglasno pomažu drugovima. Evo jedne anegdote vezane za profesorovu nagluhost i hladnokrvnost.Profesor traži da nabroje glagolski nastavci (ne znam koje vrijeme).
Drugovi mu pomažu:
-ebo, ebam, ebas
-ebamus, ebatis, ebant
Nesretik, koji je prepadnut čuo još slabije od profesora glasno se dernja:
-jebo, jebam, jebas
-jebamus,jebatis,jebant.
Cijeli razred prasne u smijeh,a profesor Nakić mrtav hladan:
-O kolega, vi niste kako treba naučili, sjedite jeeedan.
Da bi anegdota bila uvjerljivija obično se navode imena. Mada znam bar tri kandidata, koja tvrde da su oni bili ovaj nesretnik neću ih navoditi.
Cum grano salis
Anegdote su same po sebi malo vjerovatne.Redari ne bi rizikovali 1.
Profesor Nakić jeste bio nagluh i tolerantan, ali nije baš podržavo bezobrazluk, a ni ebo, ebam, ebas... deklinacije nema.